Hrvatski jezik

IVA ŠULENTIĆ

    ...mladenački glas...


    Opis glasa:
    fleksibilan

    Jezik:
    hrvatski, engleski, španjolski

    Dijalekti:
    štokavski, purgerski
     
    Starost glasa:
    mladenački, srednja dob

    Radno iskustvo:
    TV i radijska voditeljica, snimanje radijskih i TV reklama

    Glasovne vještine:
    gluma, oponašanje, jezici

     Sviđa vam se kako zvuči Iva?



    Kako je sve počelo...

    Prvu reklamu sam snimila još kao klinka sa svojim kolegom iz ZKM-a, sjećam se da nas je dočekao gospodin iz agencije. Nakon toga su krenula snimanja s vremena na vrijeme. Sve sam to tada doživljavala kao jednu veliku igru i hobi. Pamtim da su me još u školi zadirkivali kad bi me čuli ili vidjeli u nekoj reklami. :) U početku mi je uvijek bilo čudno čuti samu sebe jer sam si uvijek zvučala „prenjonjkavo“. Tada još nisam imala dovoljno kontrole nad svojim glasom, a morala bih ispoštovati klijentove upute, tipa da budem vesela i simpatična, pa mi to tada nikada nije zvučalo kako spada.
    Međutim uskoro sam upoznala čovjeka, danas svog dragog prijatelja, Belog koji me tada „uzeo pod svoje“ i učio me kako se to radi, kako se kontrolira glas, na koji način se interpretira nešto što je napisano i kako funkcionira cijeli taj proces nastajanja reklama – shvatila sam da postoje klijent, copywriter, atmosfera, cilj, misija, svrha i da je važno slušati sve naputke prilikom snimanja reklame kako bi mogla što bolje prenijeti kontekst i atmosferu poruke. To je tada bila neka vrsta neformalne škole i moje prvo učenje spikerskog zanata.









    Preko trnja do zvijezda...

    Najdraže mi je snimanje reklama u 9h ujutro, a ja se probudim u 8:30h. Ta vožnja do studija je najzanimljivija, tada mi je samo žao ljudi koji me vide na semaforima. To je brzinsko upjevavanje, razgibavanje govornog aparata sa širokim otvaranjem usta dok izgovaram: „Jeee-daaan, dvaaa, triiii...“ pa „aaaa-eee-iii-ooo-uuu...“. Iako, moram priznati da sam počela raditi na glasu još u Zagrebačkom kazalištu mladih. U ono doba smo jednom tjedno imali predavanja o „Govornoj kulturi“, što sam mrzila iz dna duše jer su s nama u grupi bili i stariji klinci pred kojima smo morali izvoditi sve te smiješne vježbe - od „bušenja rupa u zidu“ pomoću slova „z“ i „g“, do napumpavanja trbuha i ispuštanja zraka...još kad u grupu ide i tvoja simpatija, a ti moraš izgovarati „g-g-g“...e to je bila teška neugoda. Ali dobro, sve te „neugodnosti“ su imale svoju svrhu - treniranje glasa i priznajem da su to zaista genijalne vježbe da naučiš kako postaviti glas, otkud ga puštati itd. Čak primjećujem da sve te lekcije podsvjesno koristim i u svakodnevnoj komunikaciji pa često mijenjam glas iz neformalnog u formalni kad npr. moram biti jako ozbiljna i kad pričam sa službenim osobama.


    Što spiker mora „znati“

    Za mene su spikeri oni koji to stvarno rade cijeli život i koji su njegovali glas i doveli postavku glasa i dikciju do savršenstva. Npr. „Tekst čitao Miljenko Kokot“ i većina spikera s HRT-a, jer su oni prošli pravu službu za jezik i govor u kojoj rade vrhunski fonetičari. To su ljudi od kojih se treba učiti, zato za sebe ne mogu reći da sam neka spikerica koja je došla do svog vrhunca, nego sam svjesna da na svom glasu trebam još puno raditi...i radit ću.

    Kad su u pitanju preduvjeti za spikersko zanimanje, definitivno bi svaki spiker trebao imati razvijen sluh da može dobro koristiti i kontrolirati svoj glas, i kako bi mogao shvatiti uputu. Također treba imati dobru dikciju da ga svi mogu razumjeti i treba znati standardni hrvatski jezik. Naravno, najbitniji je talent, ali isto tako bez upornosti i učenja ne možeš taj talent izbrusiti kako spada. Definitivno mogu reći da mi je spikiranje jedan od dražih poslova.