IVANA GRUBIŠIĆ

...dašak Njemačke...

 Sviđa vam se kako zvuči Ivana?

Vrabac u ruci ili golub na grani?

Jesam li jedina koja sa sjetom evocira uspomenu na „staru školu“ HTV-a i njezine velikane? Nisam, no donedavno sam u tome bila usamljenija. Kao mala, u toplini svog splitskog doma, zurila sam u tu blještavu „kutiju“ koja ti otvara svijet i sanjarila kako će jednoga dana svijet biti moj. Lagat će svaka djevojka, žena, majka kada kaže da nekoć davno nije dijelila iste snove. Upijala sam svaku izgovorenu riječ, oponašala manire velikih televizijskih dama, a svjedoci moje fascinacije bili su moji najbliži. One Man Show by Ivana bio je neizostavan dio svih obiteljskih okupljanja, a uključivao je kompletan program za sve uzraste. Kako je vrijeme prolazilo i stvarni život sve više stupao na scenu, došlo je vrijeme za odluku o budućem zanimanju. Jezici ili mediji? Je li bolji vrabac u ruci ili golub na grani, pitanje je kojeg se ne bi posramio ni Shakespeare. Kao pravi ziheraš odabrala sam vrapca, no 4 godine poslije, s diplomom profesora engleskog i njemačkog, ja sam i dalje sanjala goluba. On nije došao k meni, ja sam odletjela k njemu, točnije u Zagreb. Upisala sam jednogodišnje usavršavanje za radijskog i televizijskog voditelja sa željom da „ispeglam“ svoj dijalekt i približim se standardu. Na moje veliko čuđenje, nije bilo ništa za „ispeglati“. U to me je cijelu godinu bezuspješno uvjeravala jedna od mojih najvećih televizijskih uzora, a povjerovala sam joj tek godinu poslije kada sam među mnoštvom zainteresiranih upravo ja dobila posao prezenterice u Zagrebačkim vijestima. Nisam se mimikrirala, nego sam očito imala dobre uzore. Moja majka, i sama profesorica, nikada nije koristila dijalektalni govor. Kaže: profesionalna deformacija i na tome sam joj sada zahvalna.


„Sama svoj majstor“

Nakon izleta u Zagrebačkim vijestima, uslijedio je posao na OTV-u, toj maloj, ali u mnogo čemu posebnoj televiziji. Princip rada „Sam svoj majstor“ dao mi je slobodu i razvio kreativnost. Sama sam sebi bila i novinar i urednik i lektor i fonetičar te ugostila i intervjuirala zanimljive ljude. Unatoč slobodi u radu, odgovornost prema poslu nije jenjavala, jer sam uvijek bila svjesna činjenice da ljudima ulazim u domove. U meni se gumb za samokritiku nikada nije gasio, a tako je i danas. Veliku priliku za napredovanje ugledala sam u RTL-u. Na toj sam televiziji kao novinarka imala prilike raditi s divnim ljudima, koji su mi otvorili dotada nepoznati svijet slike i novih televizijskih iskustava. Glas i govor bili su moja primarna oruđa gdje god sam pošla. Komplimeniti za boju glasa i dikciju nisu izostajali, kao ni opće čuđenje na upit o mojem porijeklu. Da se ono iščitati, ali samo ako smo dovoljno bliski pa ja to dopustim. Dajte mi mikrofon ili upalite kameru i dijalekt utone u san. Tako bi u medijskom vrtlogu i trebalo biti. Pa se vratimo na početak priče i upitajmo se - zar ne bi svi tome trebali težiti?