Čarobna riječ "godišnji"...

Na popisu stvari za pakiranje koje obavezno  idu u torbu za godišnji je i - službeni mobitel. Bez njega nikamo. Jer nikad ne znaš kad će najezda skakavaca koji se hrane betonskim temeljima napasti zgradu radija pa se možda sruši... Bolje je biti u tijeku.
Sa službenim mobitelom idu i službeni mailovi. Oni disciplinirani ih provjeravaju samo jednom u dva dana. Ali kako izbjegnu živčani slom kad ugledaju Inbox (385) ?! 

385 novih poruka!

OK, pola toga ide odmah u smeće, ali druga polovica je dovoljna za očaj! I što preostaje nego krenuti redom... Na stolu breskve i čaša domaćeg, crnog. Nožice na ogradi terase, a par metara niže šumi more i dječica vrište na svim europskim jezicima. Idealni uvjeti za čitanje briefova.  Normalnim ljudima radio na godišnjem pruža

zabavu i informacije, no to si valjda mogu priuštiti samo oni koji s njim izvan godišnjeg nemaju veze. Ako još imate sreću (poput mene :) ) raditi na radiju koji svira u svakom kafiću i na svakoj plaži, e onda od posla možete pobjeći jedino preko granice.
Ako i pronađete mjesto u kojem svira neki drugi radio, opet nema odmora: kakva je glazba, što se priča, kome se priča, kako se priča, tko priča, kakvi su jinglovi, jesu li na pravom mjestu, kakve su reklame, kakve su reakcije ljudi za susjednim stolovima... i još sto drugih detalja. Uglavnom, čini se da je vrijeme u kojem ste zaključali vrata ureda i isključili se na tri tjedna ostalo negdje u 80-im godinama prošlog stoljeća. Ili da budemo fer i priznamo da jednostavno ne želimo drugačije?

Pun mi je inbox!