Rođen spreman. Spreman za govorenje. :: Spikeri

Spikeri

Rođen spreman. Spreman za govorenje.

udska rasa jednostavno ne može prestati pričati. Razmišljam o tome dok sjedim s brbljavom prijateljicom na jutarnjoj kavi. Dovoljno je povremeno samo promrmljati nešto kao: "aha, da da, ozbiljno?" I tako prođe cijelo jutro. Kavu sam već odavno popio, a ona i dalje priča. Ne preostaje mi ništa drugo nego preći na pelinkovac. Dupli pelinkovac, "konobaaaaar!"

Govoriti, pričati, ogovarati, dogovarati, brbljati, diskutirati, tračati, gunđati, šaputati, vikati, žlabrati, divaniti, laprdati, prigovarati, olajavati, spikirati...

Svatko od nas koristi oko 370 milijuna riječi u prosječnom životnom vijeku, ali nitko zapravo ne zna zašto smo mi jedina vrsta koja govori. S darom govora se rađamo i potpuno je prirodno da u prvoj godini života ovladamo našim prvim riječima. Čovjek je jedina vrsta rođena da može: govoriti, pričati, ogovarati, dogovarati, brbljati, diskutirati, tračati, gunđati, šaputati, vikati, žlabrati, divaniti, laprdati, prigovarati, olajavati, ili čak spikirati...
A zašto baš mi ljudi? Pitanje je jednostavno, ali odgovor sigurno nije. Zašto su ljudi jedina bića na planeti ovladali govorom? To je zagonetka koju su pokušali riješiti najbrilijantniji umovi današnjice, od lingvista do biologa evolucije, od genetičara do antropologa. Ali još uvijek nema odgovora na pitanje kako smo došli do karakteristike koja nas najviše razlikuje od drugih vrsta. Govora. Dok kod drugih aspekata ljudske evolucije imamo fosilnih ostataka prema kojima možemo imati konkretne dokaze razvoja, teško je sa sigurnošću reći kako i kada je govor počeo. Nema riječi sačuvanih u kamenu ili zamrznutih u ledu.

Ljudsko znanje o tome kako mozak proizvodi govor je još u povojima. Čak ne znamo niti kada smo točno počeli govoriti. Poznato je na primjer da su neke vrste u Homo genusu – uključujući naše evolucijske rođake kao npr. Neandertalce, imali organ koji je omogućavao govor. Samo jednostavno nemamo pojima da li su stvarno i govorili.
Jezik se kroz povijest "adaptirao" na nas u procesu kulturnog nasljeđa kroz generacije. Drugim riječima, jezik se adaptirao jer je to bilo dobro za jezik, a ne zbog toga što smo mi biološki adaptirani za njega.
Ako jezik metaforički gledamo kao živo biće, on je prošao normalan proces evolucije i selekcije da bi preživio. "Preživljavanje prilagođenijih" baš kao u Darwinovoj teoriji evolucije. Različite su mogućnosti iz kojih pojedini jezik odabire intonaciju i osnovni proces sintakse. Prvi dolazi od ljudske anatomije, a drugi od specifičnog načina kako naš mozak funkcionira. Premda nemamo "organ za jezik" sintaksa je nešto što se dogodi kada mozak mora imati posla sa riječima.

Ali od kuda su te riječi došle i kako smo razvili tako savršeni sistem komunikacije u kojem netko može izgovoriti rečenicu koju nitko nikada nije izgovorio, a ipak biti savršeno razumljiv?

I tako od spilje do kolibe, od zemunice do luksuznog apartmana na najvišem katu, ljudski govor je prolazio evoluciju te se mijenjao i prilagođavao da bi preživio. Probajte današnjim klincima reći: "I tako hajduk Jovanče preskoči jarugu i uteče u gaj", mislim da će vas shvatiti jednako loše kao i da ste nekome prije 50 godina rekli: "Downoadirao sam najnoviju stvar od Hladnog piva s interneta, pa ti MP3 pošaljem bluetoothom na tvoj mobitel."
Moderna vremena tjeraju nas da vokabular obogaćujemo novim riječima koje nas svakodnevno okružuju. Bez obzira kojim se jezikom služili ili koliko pratili moderne tehnološke trendove, jedna stvar je ostala nepromijenjena od doba Homo sapiensa do danas - ljudi jednostavno ne mogu prestati govoriti! Kao i moja prijateljica s početka ove priče.

napisao:
Nikola Klobučarić